Do svoje petnaeste godine dijete u prosjeku odigra 10.000 sati videoigrica; izmijeni više od 200.000 e-mailova i IM-ova tj, trenutno izmijenjenih poruka; više od 10.000 sati razgovara na mobitel; oko 18.000 sati provede pred televizorom pogleda stotine tisuća reklama. S druge strane, knjige se čitaju u najboljem slučaju oko 5000 sati.

Do pojma “digitalni urođenici” došao je Marc Prensky, pisac, savjetnik, i dizajner igara namijenjenih obrazovanju i učenju. U svojim knjigama i znanstvenim radovima Prensky je proučavao razlike između tih digitalno “urođenih” studenata, odraslih uz kompjutere i ostalu tehnologiju, i njihovih digitalno “priučenih” učitelja. Zaključio je kako u te razlike ključni problem iz kojeg proizlaze svi ostali problemi na koje se danas nailazi u obrazovanju.
Prensky je krenuo od pretpostavke da se mozak digitalnih urođenika vrlo vjerojatno i fizički razlikuje zbog njegove izloženosti digitalnoj tehnologiji tijekom odrastanja, a nakon istraživanja došao i do dokaza koji govore tome u prilog. Stručni članak o tome u cijelosti možete pročitati ovdje.

Logički je zaključio da je učenje putem digitalnih igara jedan od dobrih načina da se dopre do digitalnih urođenika korištenjem njihova “urođenog jezika”. Mozgovi su im se programirali poput video-igrica…

Kakve bi trebale biti edukativne igrice?

Djeca ne vole uvježbavati. Igre im zadržavaju pozornost i jednostavno djeluju. Naravno, djeca moraju vježbati odgovarajuće stvari pa je bitno pravilno osmišljavanje kompjuterske igre. Takve bi igre morale biti stvarne, a ne da se sastoje isključivo od strogog vježbanja umotanog u lijepi dizajn te bi trebale kombinirati kreativnost sa stvarnim sadržajem.

Još od 1974. godine, otkako je na tržište stigla igrica “Pong”, djeca su začarana videoigrama. Po nekoliko sati na dan, pet dana u tjednu, potpuna koncentracija. Mozgovi igrača prilagodili su se i programirali za brzinu, interakciju i druge čimbenike igara na isti način na koji se naraštaj poslije 2.svj.rata reprogramirao za prihvaćanje televizije ili kako se mozak pismenih ljudi prilagodio izumu pisanog jezika i čitanja (kada je mozak trebalo prilagoditi poimanju stvari na linearan način.)

Hipertekstualni umovi skaču od teme do teme

Djeca koja su odrasla uz računalo razmišljaju drugačije od odraslih. Razvila su hipertekstualne umove. Njihovi umovi skakuću od teme do teme, i biraju samo najinteresantnije teme.

Linearni način razmišljanja koji dominira obrazovnim sustavima sada može zapravo otežati učenje mozgu koji se razvijao kroz računalne igre i surfanje internetom, tvrdi Prensky. Umovima te djece, naviklima na veliku brzinu, istodobno izvođenje više zadataka, slučajan pristup, aktivnost, povezanost, zabavu, maštovitost, brze rezultate svijeta njihovih videoigara, MTV-a i interneta dosadan je veći dio današnjeg (tradicionalnog) obrazovnog programa, bez obzira koliko bio dobronamjeran.

Novi obrazovni sustav za novu generaciju

Brojne su vještine koje nove tehnologije zapravo potiču, i jako utječu na učenje “digitalnih urođenika”: paralelna obrada podataka, grafičko osvješćivanje, slučajan pristup i tako dalje.

Velik je problem što većina odgojitelja to gotovo u potpunosti zanemaruje. Oni znaju da nešto nije u redu jer ne mogu do svojih digitalno urođenih đaka doprijeti kao nekada. No, većina današnjeg obrazovnog sustava koji se temelji na tradicionalnom pristupu ipak ne pokazuje žurbu u primjeni novih tehnologija u nastavi. Svakako bi se učitelj trebao prilagoditi učenicima, a ne obrnuto, no ipak je to i pitanje viših organa vlasti te mnogih drugih utjecaja.

“Naravno ta djeca da imaju kraću koncentraciju za stari način učenja” – kaže jedan profesor i dodaje: “Nemaju kratku koncentraciju za, na primjer, igre ili bilo što drugo što ih zaista zanima.”

Zbog svog iskustva, digitalni urođenici teže interaktivnosti – brzoj reakciji na svaku od svojih radnji. Nije istina da digitalni urođenici ne mogu pratiti nastavu već svjesno odlučuju to ne činiti.

U našem munjevito brzom svijetu ostaje sve manje vremena i mogućnosti za razmišljanje i takav razvoj događaja mnoge zabrinjava. Jedan od najzanimljivijih izazova i mogućnosti u poučavanju digitalnih urođenika jest shvatiti na koji način uključiti razmišljanje i kritičko prosuđivanje u postupak učenja, i to na jeziku digitalnih urođenika. Možemo i moramo više učiniti na tom području.

U PRAKSI: Kliknite na ovaj link i on će vas odvesti na stranicu sa mnogim zabavnim i poučnim igricama za osnovnoškolce, ali i one starije. Igrajući se, naučit ćete primjerice gdje se nalazi koja država u svijetu, izvježbat ćete svoje reflekse uz učenje abecede, svirat ćete virtualni klavir, na zabavan način ćete izvježbati matematiku i naučiti činjenice o mozgu, i još mnogo toga!

Škole blokiraju nepoćudne web stranice
1. Internetske stranice s kojih se mogu skinuti napisane lektire, riješeni testovi ili pak iznajmiti bubice za prepisivanje, stranice koje promiču duhan i cigarete, hakiranje, nasilje...
Virtualna učiteljica
2. Znanstvenici sveučilišta Massey u Aucklandu stvorili su edukativni računalni program koji čita emocije učenika i zatim mu se prilagođava, što je privuklo pažnju mnogih stručnjaka....

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.