Razvojem suvremenih tehnologija i interneta te njihovom primjenom u obrazovanju, plagijarizam je među studentima u porastu, a već i vrapci na granama znaju adrese stranica za downloadanje školskih lektira. Plagijarizam na internetu, odnosno prepisivanje nečijih tekstova bez navoda citata i slično, dobilo je i svoj kolokvijalni izraz – “kopi-pejstanje“.

što je plagijat, a što nije?

„Plagijat je svako korištenje tuđih ideja, mišljenja ili teorija, bilo doslovno, bilo parafrazirano, u kojemu se ne navodi autor odnosno izvor informacija. Takav „copy/paste” čin predstavlja krađu autorstva, te je potpuno neprihvatljiv u stručnim, znanstvenim, pa tako i studentskim radovima.”

- Citat je ovo iz članka „Plagijarizam i korektivno navođenje izvora” (portal zagrebačkog Pravnog fakulteta), u kojem možete pročitati korisne definicije i savjete za pisanje stručnih/studentskih radova.

Zarađivanje na plagijarizmu i „anti-plagi” softveri

Sveučilište Oxford Brookes u svojim je istraživanjima zabilježilo značajan porast prijevara i krađa studentskih radova, osobito na području Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Jude Carroll, stručnjakinja za područje plagijarizma na tom sveučilištu, tvrdi da je ovaj problem dobio i svoju komercijalnu dimenziju jer se putem interneta lako je pronaći ljude koji za novac profesionalno pišu tuđe stručne i diplomske radove.

U posljednjih par godina nastale su već i kompanije koje prodaju eseje (essay-writing services) i pritom vrlo unosno zarađuju. U Velikoj Britaniji to je rastuća industrija sa prihodom od oko 200 milijuna funti godišnje, tvrdi Juda Carrol. Google je i  njih već dodao na svoju listu servisa koje ne žele podržavati, te ih je obavijestio da namjerava ukinuti njihove oglase. Sveučilišta su to dočekala s velikim odobravanjem.

Mnoge su se obrazovne institucije u Velikoj Britaniji radi plagijarizma već počele koristiti softverima koji identificiraju plagijat. Jedno je tamošnje sveučilište uvelo i „kod časti” koji uključuje izjavu studenta da će izbjegavati plagijatizam, a slično se već prakticira i u SAD-u.

Norveška, švedska i Danska zemlje su koje su počele vrlo ozbiljno razmatrati taj problem. U Hrvatskoj je stanje ipak još prilično anarhično.

Google generacija u neznanju

Studenti i učenici danas zacijelo imaju povećane sposobnosti traženja informacija – što je dobra stvar. Ne vide ništa loše u tome da kopiraju dijelove tuđeg rada, jer između ostalog, imaju vrlo malo saznanja o pojmovima kao što su intelektualno vlasništvo, autorska prava ili akademski standardi za upotrebu istraživačevog znanja.

Koncept autorskih prava nije univerzalni kulturalni standard svih kultura, već je to zapravo vrlo Zapadnjački koncept. Ipak, poanta je u tome da se kroz pisanje eseja ili seminara nešto nauči, nešto što će ostati u glavama.

U iskušenju…

Mora se priznati, čak i oni pošteni učenici i studenti, odnosno oni koji imaju dovoljno toga za reći da bi i bez ikakve pomoći mogli napisati svoj esej, kad se susretnu s tako golemim vrelom informacija kao što je internet – dolaze u napast. Dolaze čak i u dvojbu sami sa sobom: je li to što ja pišem manje dobro?

Zaključak: Dobro je dodatno se informirati, ali trebali bismo pripaziti da tolike tuđe misli i citati ne ugroze originalnost naše vlastite misli!

    Škole blokiraju nepoćudne web stranice
  1. Internetske stranice s kojih se mogu skinuti napisane lektire, riješeni testovi ili pak iznajmiti bubice za prepisivanje, stranice koje promiču duhan i cigarete, hakiranje, nasilje...
    2. Virtualna učiteljica
  2. Znanstvenici sveučilišta Massey u Aucklandu stvorili su edukativni računalni program koji čita emocije učenika i zatim mu se prilagođava, što je privuklo pažnju mnogih stručnjaka....
    3. Djeca današnjice – digitalni urođenici
  3. Do svoje petnaeste godine dijete u prosjeku odigra 10.000 sati videoigrica; izmijeni više od 200.000 e-mailova i IM-ova tj, trenutno izmijenjenih poruka; više od 10.000...

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.