Djeca danas vrlo brzo prihvaćaju blagodati novih tehnologija. Komuniciraju mailovima, šalju MMS-ove, obrađuju svoje digitalne fotografije, igraju strateške i druge kompjuterske igrice, raspravljaju o koječemu na forumima, koriste web kamere, slažu web stranice i pomalo programiraju…
Za njih je to igra i razonoda, no svakako i način učenja kojeg bi stručnjaci, učitelji i roditelji trebali pomnije analizirati i prihvatiti.
Na jednoj konferenciji o digitalnoj edukaciji u San Franciscu, jedna od najupečatljivijih primjedbi došla je od djeteta: „Kad god ulazim u razred, moram se „spustiti na nižu razinu” (I have to power down).”
To bi se u grubo moglo prevesti ovako: „Ono što ja radim s digitalnom tehnologijom kod kuće, u slobodno vrijeme, na posve je različitoj razini od onoga što sam u mogućnosti raditi u školi. Izvan škole koristim puno naprednije vještine, radim puno zanimljivije stvari, operiram na puno sofisticiraniji način. škola kao da ne mari puno za to.”
Uče li djeca iz igrica, chatova i foruma?
Večina djece ili tinejdžera vjerojatno ni ne mogu reči nauče li nešto iz te „rekreacijske” upotrebe računala kod kuće, u svoje slobodno vrijeme; iz sati provedenih uz igrice, iz chatova i foruma i iz postavljanja jednostavnih web stranica (za one naprednije).
Ne bi li baš u tom momentu obrazovni sustav trebao preuzeti kontrolu i razmotriti kako te dragocjene iskrice učenja pretvoriti u vatromet znanja?
Ne radi li se tu o ključnim pojmovima kao što su „biti kreativan i samosvjestan”, „komunicirati i surađivati s drugima”, „samostalno učiti”, „rješavati složene zadatke” i tako dalje? Radi se o istim onim vještinama koje se zahtijevaju radi obečavane „države znanja” (ili „ekonomije znanja”), koja pak s druge strane nije osobito poradila na izvrsnosti formalnog nastavnog kurikuluma.
To je problem zapravo posvuda u svijetu, i umjesto da se djecu usmjeri na produktivnost, neki od njih zastanu na razini igranja igrica i ne razvijaju se koliko bi mogli i trebali. U nedostatku poticaja, takva se djeca zatvore i njihov talent propada - što se nerijetko pretvori u frustracije i probleme u kasnijem životu!
Zanima li stručnjake čime se to djeca bave?
Oni edukatori (učitelji i ostali stručnjaci) kojima su YouTube, MSN i Nintendo takoreči „špansko selo”, trebali bi početi bolje razumijevati što djeca rade u svoje slobodno vrijeme.
Trebali bi razraditi plan kako se nadovezati na dječje iskustvo i entuzijazam ili upotrijebiti to kao alat za formalno učenje. Treba nači način da se aktivnost izvan škole može koristiti za aktivnost unutar škole.
škole možda propuštaju najvrednije izvore poticaja za uspješno učenje: iskustvo, vještine i interese vlastitih učenika. Svi ti sadržaji koji potiču djecu na entuzijazam i samopouzdanje trebali bi biti predmet razumijevanja i razmatranja “visokog svećenstva formalnog obrazovanja”. Oni nikako ne smiju dopustiti da ih pregazi vrijeme…
- Djeca današnjice - digitalni urođenici
- Do svoje petnaeste godine dijete u prosjeku odigra 10.000 sati videoigrica; izmijeni više od 200.000 e-mailova i IM-ova tj, trenutno izmijenjenih poruka; više od 10.000... Virtualna učiteljica
- [caption id="attachment_86" align="alignright" width="208" caption="Uciteljica matematike Eve"][/caption] Znanstvenici sveučilišta Massey u Aucklandu stvorili su edukativni računalni program koji čita emocije učenika i zatim mu se... Škole blokiraju nepoćudne web stranice
- Internetske stranice s kojih se mogu skinuti napisane lektire, riješeni testovi ili pak iznajmiti bubice za prepisivanje, stranice koje promiču duhan i cigarete, hakiranje, nasilje... Copy/paste lektira i stručnih radova
- Razvojem suvremenih tehnologija i interneta te njihovom primjenom u obrazovanju, plagijarizam je među studentima u porastu, a već i vrapci na granama znaju adrese stranica... Festival budućnosti
- 4. velesajam kulture ili festival budućnosti, održava se u Zagrebu od 13. do 16. prosinca, u svim poznatim, ali i široj javnosti dosad nepoznatim prostorima...
Hmmm, da… Zanimljivo. Ima već primjera da i kod nas ucitelji koriste npr. Youtube za učenje klinaca. No, tu i je ipak jedan drugi problem. Često nam nastavni plan i program ne dopušta neku egzibiciju u nastavi. Imamo previše određeni program da bi kombinirali nešto što nije u njemu. Nažalost to te moramo isforsirati. Idemo korak po korak
Naravno da su učitelji limitirani programom. Ali korištenje novih tehnologija može biti i kao preporuka za rad na domaćoj zadaći, na primjer. Ili za one koji žele i mogu više… A stručnjaci neka se što više pozabave i novom didaktikom prilagođenom novom dobu.
Osvješćivanje neiskorištenih mogućnosti mislim da nikad nije na odmet. Zapravo prvenstveno sam članak namijenila onima koji nimalo/premalo ne koriste prednosti novih tehnologija, a mogli bi.
Korak po korak. Al ne baš puževim tempom..
Objavite komentar