Spuzv@Blog

Uza sve pozitivne strane tog medija, anonimno¹æu na internetu mogu se lako okoristiti svi oni koji ¾ele zloporabiti takav naèin komunikacije. To mo¾e biti ucjena raznim montiranim ili stvarnim fotografijama i video-isjeècima, ¹irenje la¾nih, neistinitih i privatnih informacija o nekome, pedofilija i drugo.

Va¾no je spomenuti i cyberbullying, odnosno nasilje pomoæu kompjutera i mobitela koje maloljetni vr¹njaci vr¹e meðusobno, a posljedice mogu biti gore nego one kod “klasiènog” meðuvr¹njaèkog nasilja. Zato je va¾no o toj problematici razgovarati u ¹koli i kod kuæe, te podiæi svijest djece o posljedicama.

Karakteristièno za chat, blog i internetski forum jest kori¹tenje nadimaka (nickova) koje posjetitelji sami izaberu, ¹to pru¾a anonimnost. Upravo ta anonimnost potièe korisnika da bude otvoren i da podijeli podijele s drugima stvari koje bi im bilo neugodno izreæi nekome tko ih poznaje, ¹to je zanimljivo posebice adolescentima, koji tipièno imaju neke svoje tajne. 

Manipulirati neèijim mi¹ljenjem o drugoj osobi vrlo je lako, a to u pravilu rade osobe i same frustrirane stvarima za koje optu¾uju druge. Te osobe mogu misliti da ih, ako se kriju iza nicka, nitko neæe otkriti, no to ba¹ nije tako.

Anonimnost na internetu ipak je ipak u neku ruku la¾na, jer zahvaljujuæi jednostavnoj tehnologiji, moguæe je uæi u trag osobama koje to èine.

Ogovaranje koje prerasta u cyberbullying

Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona, u svijetu poznato kao cyberbullying, èest je oblik nasilja meðu vr¹njacima. I poèinitelj i ¾rtva su maloljetnici. Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika.

Izravan napad dogaða se kad maloljetnik:

• ¹alje uznemirujuæe poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu
• ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu
• objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili internetskoj stranici
• ¹alje uznemirujuæe slike putem e-maila ili MMS poruka na mobitelu
• postavlja internetske ankete o ¾rtvi
• ¹alje viruse na e-mail ili mobitel
• ¹alje pornografiju i ne¾eljenu po¹tu na e-mail ili mobitel
• la¾no se predstavlja kao drugo dijete.

Nasilje preko posrednika je najopasnija je vrsta nasilja preko interneta jer èesto ukljuèuje odrasle, meðu kojima ima mnogo ljudi s lo¹im namjerama. Ono se dogaða kad poèinitelj napada ¾rtvu preko treæe osobe, koja toga najèe¹æe nije svjesna.
 
Primjerice, neko dijete dozna lozinku drugog djeteta za njegovu e-mail adresu ili nadimak na chatu. Tako s njegove e-mail adrese mo¾e slati uznemirujuæe poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chatu ili forumu. Svima se tako èini da je ¾rtva zapravo ta koja èini lo¹e stvari. Prijatelji æe se posvaðati s njime, administrator æe iskljuèiti njegov nadimak ili e-mail adresu, roditelji æe se naljutiti na njega i bit æe ka¾njen. Oni su posrednici u zlostavljanju, a toga nisu ni svjesni.Poèinitelj mo¾e staviti oglas seksualnog ili provokativnog sadr¾aja u ime ¾rtve s njezinim brojem mobitela ili adresom. Na taj naèin dijete mo¾e do¾ivjeti mnoge neugodnosti i naæi se u opasnosti.

Meðuvr¹njaèko nasilje putem interneta ukljuèuje poticanje grupne mr¾nje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhoðenje, vrijeðanje, nesavjestan pristup ¹tetnim sadr¾ajima te ¹irenje nasilnih i uvredljivih komentara. Mo¾e ukljuèivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijeteæih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadr¾e prièe, crte¾e, slike i ¹ale na raèun vr¹njaka.

Opasnost od pedofila koji prate blogove

Blogiranje kod mladih ima pozitivne uèinke: unapreðuje socijalne vje¹tine, zadovoljava potrebu za samodokazivanjem i izgraðuje sposobnost pisanja. Takvi pozitivni uèinci su najèe¹æi.

No, lakomisleno blogiranje mo¾e biti opasno zbog dostupnosti informacija velikom broju ljudi, ukljuèujuæi i pedofile, za koje je internet postao savr¹eno virtualno igrali¹te na kojem mogu doæi do djece, skriveni u anonimnosti svojih domova.

Naime, pedofil cijelo vrijeme prikuplja informacije s bloga da bi ih slo¾io u osobni profil djeteta. Ime ¹kole, imena prijatelja, nastavnika, adrese, imena ulica, grad - bilo koju od tih informacija mogu iskoristiti osobe s neprijateljskim namjerama, primjerice seksualni zlostavljaèi. Zato je bitno da djeca i mladi svoj blog dr¾e privatnim.

Cyberkriminal

Pedofili se osobito vole slu¾iti internetom, predstavljati se kao djeca i na taj se naèin zbli¾avati s drugom djecom. Osim toga, oni su izgradili èitavu mre¾u kojom meðusobno izmjenjuju pornografske slike djece. Poznat je nedavni sluèaj uhvaæenog pedofila, a u trag mu je u¹ao internet provajder (pru¾atelj usluga) kojemu su bili sumnjivi ogromni transferi slika i videa.

Internet provajderi i telefonski operateri po zakonu moraju u tajnosti dr¾ati na¹e privatne podatke (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail, lozinka, broj kreditne kartice, IP adresa), no ako se iz nekog razloga protiv posjetitelja stranice podnese prijava policiji, obvezni su suraðivati s policijom i omoguæiti im uvid u svoje statistike kako bi mogli identificirati i pronaæi poèinitelja. Suradnja provajdera i policije ne znaèi da se redom èitaju svi na¹e mailovi, veæ da se posebnim sistemima, i s posebno obuèenim informatièkim struènjacima nastoji uæi u trag toj novoj vrsti kriminala, koja se ne odnosi samo na pedofiliju, veæ i na razne druge oblike, od financijskog kriminala nadalje.

Policija, ako utvrdi da je dijete poèinilo ka¾njivu radnju, o tome æe obavijestiti mjerodavni Centar za socijalnu skrb, koji æe provesti postupak i eventualno izreæi mjeru obiteljsko-pravne za¹tite (npr. nadzor nad provoðenjem roditeljskog prava). Mladi od 16 do 18 godina mogu dobiti i maloljetnièki zatvor.

Dakle, svatko tko je korisnik bloga mora, uz po¹tovanje uvjeta koje je postavilo uredni¹tvo, biti svjestan i osobne kaznene odgovornosti ako zloporabljuje tuðe osobne podatke, vrijeða ili kleveæe drugoga ili iznosi tuðe osobne ili obiteljske prilike.

Skrivajuæi se iza monitora, jo¹ je lak¹e biti zao

Bez fizièkog kontakta s publikom, odnosno krijuæi se iza monitora, djeca i mladi te¾e vide i razumiju ¹tetu koju njihove rijeèi mogu nanijeti. ©kolski traèevi koji dospiju na blog mogu nanijetu izuzetno veliku ¹tetu ¾rtvi ogovaranja, a ona je potpuno nemoæna u raljama nepoznatog internetskog napadaèa.

To za ¾rtvu katkad mo¾e uzrokovati posljedice ozbiljnije od onih kod klasiènog zlostavljanja, jer pisana rijeè ostavlja jaèi utisak, dostupno je veæem krugu ljudi, a poruku (ili sliku, video..) zlostavljana osoba mo¾e mnogo puta ponovo proèitati i ponovo pro¾ivljavati bol. Osim toga, te¾e je pobjeæi od takvog oblika zlostavljanja, jer kompjuter je najèe¹æe kod kuæe.

Anonimnost poèiniteljima nasilja preko interneta daje osjeæaj da neka¾njeno mogu ne po¹tovati socijalne norme i ogranièenja, ¹to rezultira navedenim pona¹anjem.

SAVJETI - ©TO UÈINITI ZA PREVENTIVU

• Budi pa¾ljiv/a kome na internetu daje¹ svoj broj mobitela i ostale osobne podatke.
• Tuði brojevi mobitela, mail adrese, fotografije, video i slièno NIKADA se ne dijele bez znanja te osobe!
• Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, èak ni prijateljima.
• Ne stavljaj na internet ni¹ta ¹to ne ¾eli¹ da vide tvoji prijatelji iz razreda, èak ni u e-mailu.
• Ako dobije¹ poruku s nepoznatog broja, ne odgovaraj. Ne treba¹ odgovarati ni na poznate brojeve ako se zbog sadr¾aja poruke osjeæa¹ lo¹e ili neugodno.
• Budi pa¾ljiv/a i obazriv/a prema drugima; kad se ¹ali¹, ili kad si ljut/a, uvijek razmi¹ljaj o moguæim posljedicama. Prije slanja, razmisli kako bi ti reagirao/la na takvu poruku.
• Ako dobije¹ neprimjerenu poruku, poziv ili si izlo¾en/a nasilju, razgovaraj o tome s roditeljem ili nekom drugom odraslom osobom (nastavnik, pedagog, psiholog…) kako se problem ne bi pogor¹ao. Za to postoje i razne telefonske linije. U takvim sluèajevima dobro je saèuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadr¾aju poruke ili poziva.
• Na forumu ili chatu najèe¹æe postoji tipka Ignore ili Block kojom mo¾e¹ sprijeèiti daljnji dolazak poruka od tih korisnika. Mo¾e¹ kontaktirati i administratora koji potom mo¾e onemoguæiti dolazak poruka od odreðenih nickova, od kojih su prije dolazile neugodne ili nasilne poruke. Administratori i moderatori takvih foruma ili chatova èitaju sve teme i diskusije te paze da ne bude vrijeðanja, prijetnji, objavljivanja privatnih podataka i kr¹enja prava. Administrator æe izbrisati takav zapis, upozoriti korisnika ili mu zabraniti daljnji pristup ako se to ponovi.
• Da bi provjerio/la pi¹e li se gdje o tebi i tvojim podacima, mo¾e¹ posjetiti stranicu www.google.com i upisati svoje ime i prezime pod navodnim znakovima (npr. “Pero Periæ”). Google æe pronaæi sve internetske stranice na kojima se spominje tvoje ime. Isto napravi sa svojim brojem mobitela, e-mail adresom, pravom adresom i nadimkom na chatu. Mo¾da negdje netko pi¹e o tebi i daje tvoje podatke, a ti to i ne zna¹. Poku¹aj to èiniti ¹to èe¹æe, a mo¾e¹ napraviti i “Google Alert”, alarm koji æe ti stizati na mail svaki put kad i ako se na internetu pojavi stranica na kojoj se spominje tvoje ime.

©to trebaju èiniti odrasli

U svakoj bi ¹koli bilo bi dobro da u ¹koli postoji edukacija o kori¹tenju interneta na siguran i odgovoran naèin. Uz edukaciju postoje i drugi alati u slu¾bi sigurnosti, poput softverskih rje¹enja. Najèe¹æe kori¹teni kompjutorski programi za¹tite koji filtriraju i blokiraju neprikladne Internet poruke su ContentProtect, CYBERsitter i NetNanny.

Roditelji, kao i nastavnici, trebali bi se trebali potruditi da nauèe ¹to vi¹e o tom mediju, te poticati djecu da raèunalo koriste za uèenje, a ne iskljuèivo za zabavu. U ¹kolama se trebaju organizirati radionice na kojima æe uèenici otvoreno moæi razgovarati o takvim problemima, ¹to znatno pridonosi podizanju svijesti i prevenciji.

Osim ¹to upoznaju prijatelje svog djeteta u stvarnom svijetu, roditelji bi trebali upoznati i prijatelje s kojima njihova djeca komuniciraju on-lajn. Sve je to prirodno i moguæe kada je roditelj blizak s djetetom.

Opæenito, djeca i mladi trebali bi nauèiti strategije koje ih osposobljavaju da donose sigurne i odgovorne odluke pri kori¹tenju cyber komunikacije, te da razviju kritièku medijsku pismenost.

GDJE POTRA®ITI POMOÆ?

• HRABRI TELEFON: info@hrabritelefon.hr (0800-0800)
• POLIKLINIKA ZA ZA©TITU DJECE GRADA ZAGREBA:   info@poliklinika-djeca.hr (01/34 57 518)
• Ergonet Internet centar: info@ergonet.hr (01/36 89 417)
• www.blog.hr

Ovaj je èlanak napisan uz pomoæ teksta na internetskoj stranici Poliklinike za za¹titu djece Grada Zagreba, i vi¹e informacija mo¾ete pronaæi ovdje.

Autorica/autor clanka: Martina Nemet
Ovaj clanak je objavljen 8.01.2008. - 21:31 u kategoriji: Cyber vijesti.
Mozete pratiti odgovore na ovaj clanak koristenjem RSS 2.0 feed-a. Mozete komentirati, ili uradite trackback sa vase stranice.