Kojim stilom uèi¹ ti?
U praksi se ponekad de¹ava da se nastavnici usredotoèe na svoj jedan, fiksni naèin pouèavanja i pritom pomalo zaborave voditi raèuna prate li uèenici tu nastavu, zapisuju li, razumiju li. Nastavnik bi trebao znati kako postoje razni stilovi uèenja, ¹to znaèi da razlièite osobe na razlièite naèine prate nastavu i uèe. Tako raznim stilovima treba prilagoditi razlièite metode koje nastavnik koristi u nastavi.
Termin stilovi uèenja koristi se kao opis stavova i pona¹anja koja odreðuju na¹e preferencije u uèenju. Uva¾eni znanstvenik David Kolb tako je identificirao èetiri stila uèenja: aktivisti, mislioci (reflektori), teoretièari i pragmatièari.
Aktivisti
Aktivisti vole uzeti stvari u svoje ruke. Entuzijastièni su i prihvaæaju nove izazove i nova iskustva. Manje ih zanima ¹to se dogodilo u pro¹losti ili sagledavanje stvari iz ¹ireg konteksta. Primarno ih zanima ono ¹to se dogaða sad i ovdje. Vole iznova poku¹avati, provjeravati razlièite stvari, imati mnogo ponuðenih varijanti i sudjelovati. Vole biti u centru pa¾nje i zabavljati se, dok te¾e uèe iz monotonih predavanja, pasivnih uloga, samostalnog rada, preciznih uputa, i zadataka koji tra¾e temeljitost.
Mislioci (reflektori)
Mislioci vole detaljno razmi¹ljati prije djelovanja, temeljito se pripremiti, istra¾ivati procjenjivati, donositi odluke kada to njima odgovara. Dobro slu¹aju i ne vole biti u centru pa¾nje. Prihvatit æe aktivnost kao ¹to je èitanje i moguænost ponavljanja onoga ¹to su nauèili. Te¾e uèe iz aktivnosti koje “tjeraju” u sredi¹te pozornosti (npr. igranje uloga), pogotovo ako se uvede nova situacija bez upozorenja; ne vole biti ukljuèeni u situacije koje zahtijevaju djelovanje bez planiranja, kao ni one koje ne daju dovoljno informacija na kojima bi se zasnovao zakljuèak.
Teoretièari
Teoretièari vole vidjeti kako se stvari sla¾u u cjelini, kao i osjeæati intelektualni izazov. Logièni su i objektivni, “sistemski” ljudi koji preferiraju posljedièan pristup problemima. Analitièari su, veliku pa¾nju pridaju detaljima i èesto su perfekcionisti. Vole koncepte i modele, strukturu i jasne ciljeve. Teoretièari te¾e uèe kada se trebaju snaæi u neoèekivanim aktivnostima bez dovoljno strukturiranosti, informacija, smjernica ili neke oèite svrhe; ne vole biti ukljuèeni u situacije gdje je naglasak na emocijama i osjeæajima, kao ni u one koje ukljuèuju dodir s nizom alternativnih ili kontradiktornih tehnika/metoda. Teoretièari ne vole zadatke koji odaju dojam neprovjerenosti, banalnosti i slu¾e kao trik.
Pragmatièari
Pragmatièari vole vidjeti kako stvari funkcioniraju u praksi. Vole eksperimentirati s novim idejama. Praktièni su, èvrsto stoje na zemlji i vole rje¹avati probleme, te dobiti praktiènu prednost od uèenja. Zahvalni su kad im se pru¾i prilika da iskoriste ono ¹to su nauèili i vole vidjeti va¾nost svojega rada. Pragmatisti te¾e uèe kroz aktivnosti u kojima ne mogu prepoznati praktiènu svrhu; kad nastavnik govori samo o teorijama i opæim principima; kad nema jasnih smjernica kako ¹to uèiniti i kad ne postoji dovoljno poticaja u aktivnosti uèenja.
Upravo kao ¹to pojedinci preferiraju odreðeni stil uèenja, tako su pojedine nastavne metode prilagoðenije razlièitim stilovima uèenja. Samo æe raznolike aktivnosti u nastavi osigurati uspjeh, buduæi da æe na taj naèin svaèiji stil uèenja biti „pogoðen”.
Takoðer, va¾no je da se u svih uèenika razvijaju razni, alternativni stilovi uèenja. Dakako, kori¹tenje razlièitih nastavnih metoda èine posao pouèavanja stimulativnijim i za uèenika i za nastavnika: jednoliènost, pa èak i ako je “dobra” - umara!
Vi¹e o ovoj temi mo¾ete proèitati ovdje.
